HRVATSKE VODE na tom području planiraju uspostaviti potpuno novi tok, geometrijski savršenog oblika koji bi potpuno prekrojio sadašnje stanje prostora. Obale bi se učvrstile kamenjem ili betonom. Napravili bi se pristupni putevi za tešku mehanizaciju i strogo zaštićeno područje bi postalo gradilište. Rijeka Drava će naime kroz nekoliko godina erozijom probiti novo ušće te će time biti donekle ugrožena pruga na mađarskoj strani. Mnogi tvrde da je jedini cilj radova „okretanje novaca“ poreznih obveznika na najskuplji mogući način prije nego se uspostave nova zaštićena područja i usvoje novi zakoni koji bi to onemogućili. Ovi radovi samo su dio dobro osmišljene sheme prelijevanja novaca od naknada Hrvatskim voda u džepove privatnih hidrotehničkih firmi preko nepotrebnih radova i izmišljenih i dramatiziranih potreba.
Nitko se spori da je potrebno zaštititi ljudsku imovinu. Drava je u proteklih stotinjak godina (kako je izgrađena pruga) nekoliko puta mijenjala ušće, ali ni pruga ni željeznička stanica nisu nikad bile ugrožene. Ne protivimo se blagom učvršćenju obale poput one kod sadašnjeg ušća koje traje već desetljećima. Slažemo se da se na ovaj način zaštiti mađarska pruga, ali se protivimobespotrebnom uništavanju cijelog rezervata. Teška mehanizacija će potpuno promijeniti lice ovog područja, a zadnji udarac će biti učvršćivanje obale. Ovim će radovima rijeka biti pretvorena u kanal, a Hrvatskim vodama su radovi izgovor za dobru zaradu. Ovi su radovi samo uvod u posvemašnju kanalizaciju Drave od Donje Dubrave do Legrada (Grđan 1996).
Iskustva s dosadašnjim regulacijama po rijeku su zastrašujuća. Nemilosrdno su se uništavali rukavci, sprudovi i sve vrijedno na rijeci. Novac poreznih obveznika je trošen na nepotrebne radove. Vrlo su rijetko korištene jeftinije alternative s manjim utjecajem na okoliš. Istovremeno je uništavana neprocjenjiva nematerijalna vrijednost Podravine, ali i ona materijalna. Zbijanje Drave u usko korito bez rukavaca je dovelo do ukopavanja rijeke i smanjenja razine podzemnih voda. U poljoprivrednom kraju to ima dalekosežne posljedice. Povećava se opasnost od poplava. Ovakvo upravljanje vodama je na razini kamenog doba i protivi se europskim standardima, upozoravaju stručnjaci iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF). Konačno kanalizirana rijeka uništava i kulturni identitet Podravaca – ljudi uz rijeku Dravu.
Dosadašnja iskustva s regulacijama vodotokova širom Hrvatske
Zaštitari Drave nisu „zeleni manijaci“ kojima je draža priroda nego dobrobit ljudi. Tu negativnu sliku su stvorile upravo velike postkomunističke kompanije koje su stvarale kult inženjera koji će spasiti svijet i istovremeno ocrnjivali znanstvenike. Ne želimo vratiti Hrvatsku u srednji vijek, niti su nam draže ptice od ljudi. Štoviše, želimo da se Hrvatska po načelima održivog razvoja svrsta uz bok civiliziranim zemljama, a Hrvatske vode nas uz gnušanje Europe stavljaju na listu korumpiranih zemalja trećeg svijeta.
Zaštitari prirode imaju diplome i dokorate na hrvatskim i prestižnim svjetskim sveučilištima te se zalažu za održivi razvoj – i ljudi i okoliša. Radovi su i u suprotnosti s željama građana regije. Dokaz za to je velika opozicija planiranoj hidroelektrani Novo Virje. Upravo su loklani ljudi uvidjeli da im više vrijedi očuvana rijeka i zdrav život nego kilovati struje. Planirani radovi su također u direknoj suprotnosti s predviđenom zaštitom ovog područja u obliku Regionalnog parka Mura-Drava te Međunarodnog biološkog rezervata biosfere UNESCO-a „Mura-Drava-Dunav“. Veliki Pažut čini najvredniju, core zonu tog rezervata biosfere, a cjelokupni ekosustav obiju rijeka nalazi se na Nacionalnoj ekološkoj mreži te u prijedlogu popisa ekološki vrijednih područja EU Natura 2000.
