sačuvajte naše rijeke i potoke, sačuvajte zdravlje sebe i okoliša, sačuvajte svoje novce, prijavite kriminalce.
Spasimo Hrvatsku od vodenog lobija koji masno zarađuje uništavajući Hrvatsku daleko od očiju javnosti!Prezentaciju o načinima kako nas pljačkaju možete skinuti OVDJE ili pogledajte http://www.youtube.com/watch?v=FAFU45rt16o
Nakon izrazito agresive kampanje HEP-a o novim planovima za gradnju hidroelektranama (HE) u Hrvatskoj, napravljena je prezentacija Mit o hidroelektranama. Njen cilj je da pokaže javnosti i drugu stranu HE te da raskrinka lažni marketing HEP-a (da su HE jeftin i čist izvor energije, da donose razvoj turizma, čak i da one imaju pozitivan utjecaj na prirodu!). Prezentaciju skinite OVDJE ili pogledajte na: http://www.youtube.com/watch?v=aRpKM6FbZdc.
Ozakonjeni „kriminal“ Hrvatskih voda: slučaj GLIBOKI
Potok Gliboki primjer je nepotrebnih regulacija, odnosno uništavanja naših potoka i rijeka.
Potok svojim završnim dijelom teče unutar dravskog nasipa. Potok se čak ni ne spaja direktno s Dravom već s spletom rukavaca kod mjesta Komatnice u blizini Hlebina. To je izuzetno zanimljivo područje: s jedne strane imamo središte naivne umjetnosti u Hrvatskoj, ljupko selo Komatnicu još sa tradicionalnim drvenim građevinama, divljinu unutar nasipa – ni vodi niti zemlju. To je prava Podravina. Rukavci se spajaju jedni s drugima, granaju. Na obalama rukavaca gnijezdile su se bregunice, vodomari i ostale ptice. Ovo područje za vrijeme poplava moglo je pohraniti ogromne količine vode i time spasiti naselja. Raj zemaljski!
Potok Gliboki i dravski rukavac, predivan prirodni prostor.
A onda je 2004. godine taj raj nestao. Hrvatske vode su „uredile“ potok Gliboki. U stvari su ga uništile. Pretvorile su ga u gotovo ravan kanal, sa strmim kamenim obalama, dubok i beživotan. Potok nije predstavljao nikakvu opasnost, bio je unutar nasipa. Jedina njegova „krivnja“ bila je što je u prirodnom stanju, a to glavešinama u Hrvatskim vodama dovoljan razlog za „uređenje“.
„Uređen“, u stvari uništeni potok Gliboki. U njemu je opran novac hrvatskih građana za slivne vode.
Cijena? 700 000 kn za stotinjak metara potoka! To je pravi razlog „uređenja“ potoka Gliboki!!! To je i pravi razlog uređenja mnogih „potoka i rijeka“ van naselja! U Hrvatskoj je na ovaj način uređeno, kanalizirano ili regulirano na tisuće kilometara potoka i rijeka.
Hrvatske vode već nas desetljećima manipuliraju terminom uređenjem vodotokova. Prirodne, estetski ali i funkcionalno lijepe vodotokove proglasile su neuređenim, dakle nečim lošim što se mora „urediti“. U stvarnosti, Hrvatske vode u stvari same sebi traže posao, ali od naših novaca. Tu odlaze toliki silni novci koje im dajemo pod nazivom slivne vode. Apsolutno je potrebno „uređivati“ rijeke u naseljima i industriji, ali ne u prirodi. To je potvrdila i EU koja je moderna znanstvena saznanja pretočila u zakonodavstvo pod imenom Okvirna direktiva o vodama. Hrvatske vode i nadležno ministarstvo ismijavaju znanost, ali i EU!
Podsjećamo, nedavno je Twinning izvještaj EU osudio gospodarenje vodama u Hrvatskoj: „…hrvatska vodna administracija se još uvijek fokusira na tehničku regulaciju rijeka.Stoga, trenutno održavanje rijeka je u suprotnosti s naporima Republike Hrvatske u usklađivanju hrvatskog okolišnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a“. Mnogi nezavisni stručnjaci tvrde da je nepotrebna regulacija rijeka van naselja i industrije samo paravan za opravdavanje računa „za slivne vode“. Ne samo to, regulacija stvara velike štete, ne samo po izuzetnu prirodnu baštinu već i za gospodarstvo. Osim što se skupo plaćaju nepotrebni radovi, poremećuje se prirodna dinamika rijeke s posljedicama u pojačanom ukopavanju rijeka što dovodi do snižavanja razine podzemnih voda. Pojačava se i erozija. Još gore, dok se onemogućavaju male, korisne poplave, odsijecanjem meandara i rukavaca, isušivanjem i fizički odvajanjem od prirodnih poplavnih područja povećava se vjerojatnost katastrofalnih poplava i šteta koje one stvaraju.
Ozakonjeni „kriminal“ Hrvatskih voda: slučaj BELI KIPI
Kopanje šljunka na lokaciji Belik kipi dokazuje kako je potreba za regulacijom rijeka i potoka širom Hrvatske VRLO ČESTO samo paravan za bogaćenje pojedinaca iz samih Hrvatskih voda ili njihovih sestrinskih firmi - na račun građana Hrvatske.
Podsjećamo, EU i moderna znanost napustila je zastarjelu i grubu regulaciju rijeka van naselja ili industrije, no Hrvatske vode se unatoč tome još grčevito drže te prakse. Zašto? Regulacije se opravdavaju na različite načine: obrana od poplava, obrana od štetnog djelovanja voda, tehničko održavanje protoka korita… Dok su te mjere u gradovima i industriji apsolutno opravdane, regulacija pod tim izgovorima daleko od naselja, usred poplavnih šuma i livada stvara mnoge štete a ujedno uništava sve koristi od rijeka.
Tehničko održavanje protoka korita jedno je od najzloglasnijih izgovora za nepotrebnu regulaciju rijeka. Možda najflagrantniji primjer ove prakse bili su Beli kipi kod Varaždina. Ondje je privatna kompanija Vodogradnja Varaždin po neovisnim procjenama pod ovim izgovorom iskopala i do 5 milijuna kubika šljunka kojeg je potom prodavala na gradilištima autocesta! Dok u tradicionalnim šljunčarama vlasnici moraju ishoditi cijeli niz dozvola i na kraju državi platiti porez, tehničko održavanje protoka korita služi da se izbjegne sve ovo!
Radovi u punom jeku 2004. godine. Kamioni puni šljunka odlazili su s Belih kipa svakih 5 minuta!
Ako je i postojala stvarna potreba za održavanjem protoka korita, zašto onda samo na jednoj lokaciji iskopati ogromne količine šljunka?!? Odmah uz obalu postojala je cijela mašinerija za sortiranje šljunka – još jedan dokaz da nije u pitanju bilo „održavanje korita“ već klasično, nelegalno iskorištavanje šljunka!
Po priznanju samog Vitkovića, vlasnika Vodogradnje, nije uopće plaćen porez. Dok nama građanima Hrvatske država ne oprašta ni lipu, ovdje su državni budžet zaobišle možda i stotine milijuna kuna!!! Vitković opravdava neplaćen porez temeljem dogovora s ministarstvom – da li bi USKOK trebao istraživati ovaj dogovor? To što porez nije plaćen dogovorom s ministarstvima samo je dokaz cijele organizirane mašinerije vodnog gospodarstva, neovisne o trenutačnoj stranci na vlasti. Koliko su samo ovakvih slučajeva dopustile Hrvatske vode i nadležno ministarstvo?!?
Same Hrvatske vode priznale su ovaj događaj: „Primjer o iskapanju šljunka iz staroga korita Drave (Beli kipi)“, na žalost je istinit“,ali doduše peru ruke da su ga i same zaustavile – naravno kada je iskopan sav šljunak!
Podsjećamo još jednom: Twinning izvještaj EU osudio je gospodarenje vodama: „…hrvatska vodna administracija se još uvijek fokusira na tehničku regulaciju rijeka.Stoga, trenutno održavanje rijeka je u suprotnosti s naporima Republike Hrvatske u usklađivanju hrvatskog okolišnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a“. Mnogi nezavisni stručnjaci tvrde da je nepotrebna regulacija rijeka van naselja i industrije samo opravdavanje računa „za slivne vode“. Ne samo to, regulacija stvara velike štete, ne samo po izuzetnu prirodnu baštinu već i za gospodarstvo. Osim što se skupo plaćaju nepotrebni radovi, poremećuje se prirodna dinamika rijeke s posljedicama u pojačanom ukopavanju rijeka što dovodi do snižavanja razine podzemnih voda. Pojačava se i erozija. Još gore, dok se onemogućavaju male, korisne poplave, odsijecanjem meandara i rukavaca, isušivanjem i fizički odvajanjem od prirodnih poplavnih područja povećava se vjerojatnost katastrofalnih poplava i šteta koje one stvaraju.
Na Belim kipima ostao je mjesečev krajolik stare Drave. S druge strane, Marijanu Vitkoviću ništa se nije desilo, jer sustav je dobro organiziran i ozakonjen. Štoviše, novinari u lokalnim novinama tepaju mu kao „čovjeku koji je cijeli život uređivao rijeke“. Danas svi znamo što znači uređivanje rijeka van naselja ili industrije – brutalno reguliranje rijeka koje plaćamo mi građani, a zarađuju pojedinci!
Rad Ladislava Grđana iz Hrvatskih voda Varaždin koji pokazuje svu štetnost hidroelektrana, ali i kako Hrvatske vode koriste svaku priliku za brutalnu regulaciju rijeka!
U medijskoj buki oko regulacije ušća Mure i Ivana Cerovca koji je kao jedan od visokopozicioniranih direktora po pisanju hrvatskih medija namještao poslove za firmu Hidrotehnika u kojoj je većinski vlasnik, ne valja zaboraviti i na Ladislava Grđana, također iz Hrvatskih voda u Varaždinu. Duboko smo uvjereni da je upravo Ladislav Grđan idejni tvorac svih regulacija na Dravi i Muri.
Ladislav Grđan je u svojem radu vrlo konkretno pokazao sve štetne posljedice hidroelektrana na Dravi u Hrvatskoj (http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/stara%20korita%20he.pdf). Pozabavio se s zaprijećenim prijenosom sedimenta, ukopavanjem rijeke, poremeaćajima podzemnih voda i ostalim poremećajima u starom toku rijeke. I predlaže revitalizaciju rijeka. Pohvalno!
Ali kad se malo bolje pročita rad, primjećuje se da na „muci rijeke“ Grđan i Hrvatske vode žele još zaraditi! Dok u civiliziranom svijetu revitalizacija rijeka znači vraćanje rijeke u što je više moguće prvobitno stanje, Grđan tom odsječku Drave koji jedva preživljava u prirodnom stanju planira cjelokupnu regulaciju, prekrajanje rijeke na statičke bazene, betoniranje i kamenovanje! Vađenje šljunka je naravno uključeno, a možda je upravo šljunak povod za "revitalizacijom" ??? Da li je slučajno što je opet u igri Vodogradnja Varaždin poznata s Belih kipi?!?
Isječak iz članka Ladislava Grđana
Poštujući koridor koji je formiran djelovanjem minimalnog protoka, starim koritomje postavljena regulacijska linija kojom je u horizontalnom smislu definirano željenotečenje na tom prostoru. Regulacijska širina preuzeta je iz prethodnih studija i projekata ukojima je usvojeno korito širine 110 metara za čitavu dionicu uzvodno od ušća Mure do granice sa Slovenijom.
Dio posla već je gotov - rijeka je pretvorena u niz jezera. Drava je ovdje okamenjena, crna, smrdljiva.
Ovaj je rad samo jedan od brojnih dokaza da Hrvatske vode samo traže bilo kakvi izliku da nastave s zastarjelom, iznimno skupom i brutalnom regulacijom rijeka, što je u potpunoj suprotnosti od modernog znanstvenog pristupa gospodarenju rijeka koje je u EU zapisano pod Okvirnom direktivom o vodama! Da li je i Cerovčeva Hidrotehnika regulirala Grđanove zamisli? Ili ipak dokazana Vodogradnja Varaždin gospodina Marijana Vitkovića, krvnika Belih kipa? Tko je platio te radove? Pogađate: mi, građani Hrvatske!!!
Sadašnje gospodarenje vodama je zastarjelo, iznimno je skupo i s ogromnim utjecajem na okoliš. Rijeke se uništavaju i pretvaraju u mrtav kanal. Gubi se prirodna raznolikost, ali i koristi od rijeka poput prirodne obrane od poplava, samopročišćavanja vode, mrjestilišta riba…Istovremeno stvaraju štete poput ukopavanja rijeke te pada razine podzemnih voda…
Takva je praksa nastavljena unatoč modernim znanstvenim spoznajama – „dajmo rijeci prostora“, gospodarimo jeftino i s malim utjecajem na okoliš. Pravi razlog je ovaj: shvatili su da su regulacije VRLO UNOSAN POSAO te su namještavali poslove ili samim sebi ili svojim kumovima, kompićima u privatnim firmama…
Vrlo brzo će brutalna praksa Hrvatskih voda biti ravna crkvenoj dogmi da je zemlja ravna ploha i središte svemira, robovlasničkom društvu i ostalim negativnim tekovinama ljudskog društva…
Pojedinci iz Hrvatskih voda koji provode takvo gospodarenje nadaju se da će lako proći, da će se njihova imena izgubiti u velikoj postkomunističkoj firmi, reći će da su bila takva vremena…ALI!
Ti se pojedinci neće moći skrivati i u povijesti će ostati upamćeni kao ONI KOJI SU UBIJALI DRAVU!
LADISLAV GRĐAN Ladislav Grđan, dipl. ing. građ., Hrvatske vode, V.G.O. Osijek, Odsjek Varaždin.
Ladislav Grđan je idejni tvorac i projektant projekta kanalizirane Drave. Osmislio je potpunu regulaciju najljepšeg dijela Drave u Hrvatskoj – Od Donje Dubrave do Legrada koji je najvećim dijelom zaštićen kao Posebni rezervat Veliki Pažut (Idejni projekt uređenja rijeke Drave nizvodno od mosta u Donjoj Dubravi, rkm 232 – rkm 242, Hrvatske vode, VGO Varaždin, 1996.). Nevjerojatno podravsko i međimursko blago s rukavcima, mrtvicama, poplavnim šumama, sprudovima Grđan bi uništio i zamijenio mrtvim krajolikom rijeke dugačke 160 m, kamenih obala. Početkom stoljeća je htio ostvariti dio nauma regulirajući donji dio tog toka kod Legrada, međutim nije uspio cijeli. Godine 2008. je pod izlikom novog ušća i u suradnji s Mađarima skovao plan regulacije samog sadašnjeg ušća. Povod je bila ugroženost pruge, no stvaran razlog je 3 milijuna eura koji su namakli Mađari, a Hrvatske vode bi profitirale pod istom izlikom novacima od naknada poput zloglasnih „slivnih voda“.
Nešto takvo već je ostvario - na Staroj Dravi iz HE Čakovec te na Belim kipima. Prvo pod izlikom „revitalizacije rijeka“, a drugo pod „održavanjem tehničkog protoka korita“. Pod izlikom, jer i jedno i drugo bilo je omogućavanje poslova Vodogradnji Varaždin. U oba ova slučaja je izvađen šljunak – pravi razlog obaju poslova. Vodogradnja Varaždin je nekontrolirano izvlačila šljunak i potom ga komercijalno prodavala. (Više o oba slučaja čitajte u već objavljenom serijalu „Kriminal Hrvatskih voda, slučaj Beli kipi i Stara Drava“). Koliko je drugih namještanja prošlo za vrijeme njegovog radnog vijeka, povijest će tek otkrivati.
Da bi opravdao svoju nestručnost u modernom gospodarenju vodama, ali i vrlo sumnjive radnje za koje bi se trebao zainteresirati USKOK, nastoji diskreditirati protivnike ovakvih brutalnih aktivnosti. Zajedno s Vitkovićem, Grđan je autor je poznate nebulozne teze kako je zaštita Drave u Hrvatskoj djelo austrijskog lobija kojem je u interesu da se na Dravi ništa ne radi da bi Austrijanci mogli prodavati struju nama u Hrvatskoj. Pri tome se šire nevjerojatne laži kako Irma Popović iz WWF-a Hrvatska (nekad u Zelenoj akciji) vozi auto s bečkim tablicama!!!
Grđan je također izjavio da dok je god on u VGO Varaždin, ni jedan (regulacijski) kamen se neće maknuti iz Drave – drugim riječima, ni jedna nepotrebna ili štetna građevina se neće ukloniti, a kamoli Drava u pravom smislu riječi revitalizirati. Drugim riječima, dok je on u VGO Varaždin, NIŠTA SE NEĆE PROMIJENITI!
Ladislav Grđan će zauvijek ostati upamćen kao najveći ubojica Drave!
Serijal Tko je ubijao Dravu – MARIJAN VITKOVIĆ
Marijan Vitković, dipl. ing. građ. (Vodogradnja Varaždin),
Za prikaz još jednog ubojice Drave zgodno će poslužiti njegov vlastiti tekst na stranicama svoje firme, budući da se dotiče skoro svih relevantnih tema vezano uz Dravu i rijeke općenito. Vitković ondje po tko zna koji put nastoji uvjeriti građane u potrebu nastavka dosadašnje brutalne i iznimno skupe regulacije Drave.
Naravno sve se svodi da Vitković i dalje želi jako dobro zarađivati na regulacijskim radovima, a posebice na iskapanju šljunka. Vitković ima interesa uvjeriti javnost u potrebu ovakvih radnji jer ima osobnu korist – dakako novce i to nezamislivo mnogo novaca. Strategiju prelijevanja naknada preko izmišljenih i nepotrebnih radova u privatne džepove po njemu treba pod svaku cijenu nastaviti.
Ali prije, da se podsjetimo što je radio Vitković: Uništio je Bednju i Plitvice te cijeli niz potoka i odsječaka Mure i Drave. Na Belim kipima je njegova kompanija Vodogradnja Varaždin održavala „tehničko održavanje protoka korita" planirano od strane VGO Varaždin. Po neovisnim procjenama pod ovim izgovorom iskopala i do 5 milijuna kubika šljunka kojeg je potom prodavala na gradilištima autocesta! Dok u tradicionalnim šljunčarama vlasnici moraju ishoditi cijeli niz dozvola i na kraju državi platiti porez, tehničko održavanje protoka korita služi da se izbjegne sve ovo! Po priznanju samog Vitkovića, vlasnika Vodogradnje, nije uopće plaćen porez. Dok nama građanima Hrvatske država ne oprašta ni lipu, ovdje su državni budžet zaobišle možda i stotine milijuna kuna! Vitković opravdava neplaćen porez temeljem dogovora s ministarstvom – da li bi USKOK trebao istraživati ovaj dogovor? Same Hrvatske vode priznale su mnogo kasnije ovaj događaj: „Primjer o iskapanju šljunka iz staroga korita Drave (Beli kipi)“, na žalost je istinit“, ali doduše peru ruke da su ga i same zaustavile – naravno kada je iskopan sav šljunak! Na Belim kipima ostao je mjesečev krajolik stare Drave. Drugi slučaj je bila „revitalizacija“ Stare Drave iza HE Čakovec. Ladislav Grđan je na Staroj Dravi projektirao revitalizaciju korita kao posljedica devastirajućeg učinka brane. Ali,dok u civiliziranom svijetu revitalizacija rijeka znači vraćanje rijeke u što je više moguće prvobitno stanje, Grđan tom odsječku Drave isplanirao cjelokupnu regulaciju, prekrajanje rijeke na statičke bazene, betoniranje i kamenovanje! Vađenje šljunka je naravno uključeno, a radove je dakako opet izvela Vodogradnja Varaždin. Sasvim je jasno da je Grđan „revitalizacijom“ Stare Drave namjestio posao Vitkoviću koji je šljunak prodavao opet autocesti.
Primjeri manipulacije građana u njegovom tekstu:
Podsmjehuje se nazivu ušća Mure hrvatska Amazona. Vitković se po istoj logici podsmjehuje hrvatskoj Sahari – podravskim pijescima, poznatom prirodnom ponosu Đurđevčana, ali i sada značajnom turističkom brandu. Naravno, kad netko Ušće Mure naziva hrvatskom Amazonom – onda se asocira na veliku biološku vrijednost ovog kraja, a ne na zeleni pakao Amazone. Vitković to jako dobro zna, ali naravno želi ocrniti i ušće Mure i one koju ga pokušavaju zaštititi. Ovo samo govori da su sve njegove „činjenice“ koje nabraja u svom tekst samo puka demagogija za lakovjerne građane.
Raspreda se o poznatom slučaju Ušća Mure kako Drava prijeti pruzi. Naravno Vitković ne spominje da sasvim mala obaloutvrda uspješno brani sadašnju željezničku stanicu od direktno udara Drave, a planira se regulacija čitavog područja radi obrane pruge nekoliko stotina metara udaljene od novog ušća Drave. Također ne spominje da je pero ukopano u sprud 1996. godine zapravo usmjerilo Dravu na to novo ušće, po planovima regulacije njegovog kolege Grđana.
Spominje u tekstu „…odnašanje stotine hektara šuma, livada i poljoprivrednih zemljišta…“, ali ne spominje što rijeka erodira na jednoj obali, nataloži na drugoj (inače bi bila široka već nekoliko desetaka kilometara od te erozije). Također, erodira poplavne šume vrba i topola, prilagođene takvim prirodnim procesima (to su brzo rastuće vrste drveća koje svega u par godina potpuno obnavljaju šumu). Naravno, ne spominje što bismo izgubili - prirodnu akumulaciju visokih voda (rukavci, poplavna šuma, mrtvice upijaju tisuće hektolitara vode, meandri i vegetacija usporavaju bujicu…), samopročišćavanje voda (New York je kupnjom okolne šume i potoka uštedio više od 4 milijarde dolara koliko bi platio za industrijski pročistač voda), mrijestilište riba (u poplavnim šumama i rukavcima), mjesta rekreacije, turizma…
Naravno što muči Vitkovića, nije što rijeka radi sve to što "opisuje" već što on osobno ne zarađuje od očuvane rijeke. Da mu je stalo, ne bi od Belih kipa i Stare Drave napravio mjesečev krajolik. Naravno, onemogućeno mu je i iskapanje šljunka pod krinkom tih „regulacija“ i komercijalno prodavanje bez ikakvih drugih regulacija koje sjede za vratom šljunčarima iz šoderica.
Naravno, u žalopojkama kako se zabranjuje u 21. stoljeću daljnja regulacija rijeka, nigdje ne spominje da je takav pristup danas sasvim normalan u naprednim zemljama koje vodama gospodare na jeftin i okolišu prihvatljiv način – dajmo rijekama prostora. To je osnovno načelo Okvirne direktive o vodama. To sasvim sigurno nisu uveli „zeleni“ već stručnjaci različitih struka u sklopu modernog gospodarenja vodama znanim kao Integrirano upravljanje poplavnim nizinama (Integrated Floodplain Management). Naravno, Vitković to nigdje ne spominje u svom tekstu.
A B Slika 1. grafički prikaz kako EU a) vidi svoje rijeke, B) ne vidi svoje rijeke (slika koju nam "prodaje" Vitković)
I na kraju se Vitković osvrće na hidroelektrane. Prvo tvrdi kako je svjestan da brane uništavaju rijeku, ali da nam nema druge, želimo li ispuniti cilj EU da nam 20% energije dolazi od obnovljivih izvora energije. Naravno, ne spominje silne ekonomske štete, kako bi od samog sušenja šume Repaš imali više štete nego koristi od struje, a tu je i cijeli niz dugoročnih šteta koje je pokazala čak i svjetska komisija za brane (Osnovana od strane Svjetske banke). Da li je možda želja Vitkovića za izgradnjom brana možda neka nova „revitalizcija“ neke nove Stare Drave, odnosno ponovno komercijalno iskorištavanje šljunka pod lažnim razlogom, a bez ikakvih dozvola i kontrola koje imaju šljunčari u šodericama. Naravno, zarada od regulacije je ovdje samo bonus!
Ovog bi puta htjeli ukazati na nekoliko uobičajenih zamki koje se dugi niz godina „legu“ iz Varaždina od zloglasne ekipe Žapčić, Grđan, Vitković, Cerovec…:
Pozivanje na znanost – vrlo često upotrebljavana taktika. „Iza nas stoji znanost“. Naravno, pokušavaju ovom plemenitom ljudskom tekovinom (znanost) prikriti svoje profitabilne aktivnosti. Prvo, izmanipulirali su opravdanu potrebu za obranom ljudske imovine izmišljanjem nepotrebnih radova na rijekama van naselja da bi se samozaposlili i prelili novce poreznih obveznika u izmišljene radove. Drugo, moderna europska znanost ide u potpuno drugom cilju – Dajmo rijekama prostora! Naša hidrograđevina je zastarjela i neučinkovita, što su sasvim jasno pokazuju europski stručnjaci iz Twinning projekta:
„U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama. Intenzivna tehnički orijentirana zaštita od poplava i održavanje vodotoka već su uzrokovali, osobito u panonskoj regiji, značajne ekološke štete… Povrh toga, navedeni koncepti integriranog upravljanja poplavama u Europi su se pokazali ekonomski prihvatljivijima nego tradicionalna tehnička rješenja.“
„Rezultati prikupljeni u sklopu Twinning projekta jasno ukazuju da su brojne rijeke značajno degradirane i u visokom riziku nepostizanja ciljeva. Unatoč tome, hrvatska vodna administracija se još uvijek fokusira na tehničku regulaciju rijeka (regulacija, izgradnja nasipa). Stoga, trenutno održavanje rijeka je u suprotnosti s naporima Republike Hrvatske u usklađivanju hrvatskog okolišnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a.“
„Nadalje, daljnje intervencije na prirodnu morfologiju rijeka, pri čemu se prirodne rijeke transformiraju u jednolične kanale, rezultiraju značajnom degradacijom ekološkog stanja, što se protivi ciljevima ODV-a.“
„HV trebaju promijeniti svoj pristup i početi doživljavati vodu kao prirodni resurs koji je potrebno zaštititi.“
„U području zaštite od poplava, potrebno je značajno integrirati ekološke aspekte. U budućem planiranju zaštite od poplava mora se uzeti u obzir pristup "više prostora za rijeke", koji je uveden od strane Direktive za procjenu i upravljanje poplavnim rizicima Potopa Direktiva.“
(European Union Twinning Project - Implementing the Water Framework Directive in the Republic of Croatia, Rezultati projekta, http://www.wfd-croatia.eu/userfiles/file/Activity%20reports%20final/Rezultati_projekta_HRV.pdf, 14.04.2010.)
„Neka struka to riješi, a ne zeleni „
Tipično puštanje vode na svoj mlin. Jer, tko je tu po njima struka? Po njima su samo oni struka na rijekama, upravo oni koji drže monopol na rijekama Hrvatske i jako dobro zarađuju regulacijama rijeka i iskapanjem šljunka! Da, Hrvatske vode imaju zaposlene i druge struke, ali tko odlučuje? Naravno, samo hidrograđevina! Svi ostali koji su usko povezani s vodom tu nemaju nikakva glasa – hidrolozi, geografi, geolozi, kemičari, biolozi te primijenjene struke poput šumarstva, poljoprivrede…
„Diskreditiranje i banaliziranje protivnika.“
Pozivanje u „srednji vijek“, „draže su vam ptice od ljudi“, „brinete se za životinje, ali ne i za ljude“ čista je demagogija koju ne treba posebno objašnjavati. Stručnjaci drugih struka koji se protive ovakvom katastrofalnom gospodarenju vodama diskreditiraju se kao „zeleni“ unatoč njihovim doktoratima, magisterijima i diplomama.
Urota Austrijanaca
Zajedno s Grđananom, Vitković je autor je poznate nebulozne teze kako je zaštita Drave u Hrvatskoj djelo austrijskog lobija kojem je u interesu da se na Dravi ništa ne radi da bi Austrijanci mogli prodavati struju nama u Hrvatskoj. Pri tome se šire nevjerojatne laži kako Irma Popović iz WWF-a Hrvatska (nekad u Zelenoj akciji) vozi auto s bečkim tablicama!!! Samo zlonamjerna osoba može napisati ovo: „...To je već odavno učinila Europa, koja je iskoristila sve svoje vodotoke i usput nam prodaje struju i predlaže nam da mi imamo "Amazonu" i vjerojatno da živimo na drveću kao i indijanci.“
Ladislav Grđan, dipl. ing. građ., Hrvatske vode, V.G.O. Osijek, Odsjek Varaždin.
